Now I can see things for what they really are

Dobrodošli na moj blog

25.04.2018.

"KAKO IDE ŽIVOT?"

Neću ti vratiti dragi. Zar nisi shvatio? Nisam ja takva! Takvu me nisi zavolio. Samo se povlačim i posmatram... Ja nisam kao ti, ja svoju riječ održim.

25.02.2016.

gospodine samo momenat da kupim cigarete

Galaksijo moja, svemiru moj, hvala, hvala i hvala.. <3

08.02.2016.

u svijetu iluzija

...a ti dobro znaš za moju tajnu što osjećam je u svojim grudima. I ne znam dokle će tinjati, jer to i više nije tajna, već želja, gonjena besmislenim ludilom za tvojim tamnim očima. Pokušavam pobjeći od pomisli na tebe, ali žudnja koja je već uzela maha, ne želi da napusti moju dušu...

05.02.2016.

Jedina ispravna odluka je ona zbog koje znaš da ćeš da se kaješ...

Ti, moja boli, ne čuješ, ne vidiš me, sklopljene su tvoje oči. Samo nas je strast spajala u jednoj ludoj noći, zvuci su prolazili, kroz nas, kroz tijelo, dušu. Tvoj dah, usne, prodirali su titrajem u moju memoriju. Sve slike jedne lude noći zaboravljene u tišini zimskog sna, sva su sjećanja iščezla u zoru oko šest sati. Ti, moja bol, znak vječne samoće i tuge mojih očiju, ne vidiš, ne čuješ, moju slatku patnju, čežnju, u ovoj zimskoj noći, ti snivaš...

03.02.2016.

ovaj dan teško pada kad si sam

Oče moj, fališ mi, trebaš mi i silno mi trebaju tvoji savjeti, unatoč tome što ja tebe nikad nisam upoznala, nikad me nisi držao u naručju, tako se osjećam praznom. Da mi je samo da se sklupčam u tvoje krilo, i nagnem glavu na rame, da plačem, da jecam, da me miluješ po kosici i da mi kažeš kako će sve biti uredu, da si ti uz mene.. :( volim te babo <3

29.01.2016.

Navučena na pozitivne ljude, zavist ne bira, ja biram.

Prihvatam svoje pravo da se radujem, da volim sebe i kada pogriješim.. Prihvatam i sve mogućnosti kao opcije, naročito one od kojih se najviše plašim. Ja to mogu i uvijek ću pronaći najbolje rješenje u svakoj situaciji i na kraju biti prijatno iznenađena ishodom. Bez obzira na to šta se dešava, sve je dobro. Moja osjećanja ne zavise od onog šta mi se dešava, već od načina na koji reagujem. BE POSITIVE, STAY POSITIVE..

21.01.2016.

ODLAZAK U SNOVE

Teški kapci sklapaju umorne oči, koje žele da odsnivaju dio neprospavanih noći, da se odmore od čekanja i neke lude nade. Teško držim papir, tražim usahle riječi, olovka, bar meni vrijedna kao safir, moju dušu liječi u ovom teškom satu. Umorne su oči, odlazim na spavanje. . .

23.12.2015.

Krik šutnje

Mislim na tebe još uvijek, iako ti to ne znaš, moje oči te primjećuju. I satima tražim utjehu na tvom blijedom licu. Kao u snu, čežnja moja putuje čak do tvojih usana. Nemoj zaboraviti da se jednom živi, jednom se slatko voli... Svjetlost moje ljubavi traži energiju koja se krije u tvojim osjećanjima. Gledam te tvoje gorske oči, milujem tvoje ruke svojim sivim suzama. Topao dodir tvojih usana daje mi snagu za život. "VOLIM TE", pamtim te tvoje riječi. Dok snivaš u mom naručju, posmatram tvoje sklopljene oči...

20.12.2015.

Želim tišinu

Moja duša je očajna. Stvarnost ne mogu podnijeti više. Želim bijeg. Gdje? Kuda da se osvrnem? Oko mene su ljutnja, nervoza, jad... Ja nemam kud. Duša vrišti, a niko ne može čuti njen krik, krik uzaludnog bola u nadi i želji da pronađe mir. Želim tišinu. Ja šutim. Slušam agresivnost, ljutnju, nervozu... Osjećam jad. Želim vrisnuti. Bože, pomozi mi. Želim tišinu. Želim živjeti, da me miluje ruka ljubavi. Bože pomozi...Ovom djetetu...

18.12.2015.

Epilog - Mika Antić -

Ti si jedina nahranila svu moju glad sa ono malo mesa i sna. Jedina si bila sita od ono malo mojih noktiju i dlanova. Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile. Voelo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove na horizontalama tvog dna i proneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju i stanova, i moj oktobar kroz sve tuđe aprile. Ovo nije ispovest. Ovo je gore nego molitva. Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam. Hiljadu puta ponovo se plašim za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata, za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima. Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli i koliko su pred tobom svi drugi bili goli, ona mera po kojoj znaš ko te otima i ko te plaća? Da li sam još uvek među svim tvojim životima onaj komadić najplavijeg oblaka u grudima i najkrvavijeg saća? Ovde kod mene dani imaju ukus piva i dosade. Ponekad kaplju kiše čudno, spokojno. Nemam volje ni da živim ni da se ubijem. Sasvim sam nalik na lađu koja luta bez posade i ne želi da zbriše sa svoga oka nešto uzaludno, nešto pokojno, nešto golubije.


Stariji postovi